Poezija

Click here to edit subtitle

Poezija

Bijela kala

Posted by rodrigobivar on October 15, 2012 at 4:25 PM

Kada u gaju umivena rosom

zamiriši kala, bijela kala nježna

poželim opet proći tvojom kosom

rukama punim drhtaja i čežnja.


Poželim da u jutra puna sjajnog plama

nađem se zanesen u divnoj ti zjeni

da te grlim nježno kao goru tama

i da noću mjesec promatra nas sneni.


Poželim da opet u mračnoj mi duši

budeš baklja vječna, taj gorući dar

da ko vjetar što ti sjetnu vlagu suši

u očima tvojim krunim sami žar.


Da mi budeš kala ponad gorskih kosa

ja po tebi čista, nepresušna rosa.

Categories: Ljubavna poezija

Post a Comment

Oops!

Oops, you forgot something.

Oops!

The words you entered did not match the given text. Please try again.

Already a member? Sign In

2 Comments

Reply Julija
3:40 AM on October 23, 2012 
Za?to je du?a mračna? ;o?e li ju baklja osvijetljeti ili gori kao na onim tu?nim počivali?tima? ))
Reply rodrigobivar
5:17 PM on December 23, 2012 
u mojoj je duši mraÄ?no ko u rogu :)