Između pameti i ludila postoji mali skriveni put, njime hodaju oni koji pišu stihove
|
![]() |
Skrivena hodaš u nizu aleja
utkana u zvijezde sva si mi u snima
puste klupe što samuju duž keja
zovu nas da opet sjedimo na njima.
Presahle su riječi od kada te nema
na granama lišće tako sjetno vene
vrijeme kao šapat u krošnjama drijema
tužne su i tamne bijelih breza sjene.
Zatočena trajno negdje u mom umu
prisutna i stalna kroz sutone i jutra
u mijenama vjetra, sva u divnom šumu
u mislima mojim nošena u sutra.
Uz anđele hodaš u nizu aleja
utkana u srce, sva si mi u snima
dok puste klupe samuju duž keja
i traže nas da opet sjedimo na njima.
|
![]() |
Negdje u dubini ćudljive mi duše
kao divna školjka zatvorena, snivaš
nosi li me smiraj ili divlje puše
u mijenama mojim ti sve ljepša bivaš.
Okrunjena sjajem mjesečevog traka
sva od srebra, od svjetla i mraka
stazama života ideš tako laka
kao blagi titraj topline i zraka.
Po danu anđeo, a u noći vila
nježna kao lahor, usred tame krijes
tako bajna, postojana, mila
mom životu ti si postelja i lijes.
|
![]() |
Kao sjaj u tvome oku
što se blistav suncem ljeska
kao lađa svezana u doku
sva u vodi puna pijeska
Zarobljen negdje u tvome umu
slomit ću pero pjesnika u sebi
na studenoj gori, u vjetra šumu
zadnje ću riječi uputiti tebi.
Pusti da umrem, nestanem bez traga
kao šapat ponad gorskih šuma
daleko od tebe srno moja draga
od tvoje ljepote, briljantnog ti uma.
Bez raspela i rastanka, bez luči
sam i pust sa srcem od kamena
sa davno prolivenom žuči
ogrnut lišćem bez slova i znamena.
|
![]() |
Kratak je život, brzo stiže lijes
prolazni smo kao treptaj nemira
mi samo bljesnemo ko šibice krijes
uzevši u obzir starost našeg svemira.
Ali u tom bljesku mi stignemo plakat
imamo vremena za ljubav i mržnju
i opet kao da kratki smo za lakat
do prave sreće u tom ludom žrvnju.
|
![]() |
Jesi li snoviđenje ili ipak žena
stvarna i lijepa kao trak u kosi
o ti si varka prepuna mijena
list na grani, tanan sjaj u rosi.
Ti si pahulja na badnje veče
divan glečer sred zvjezdanog jata
rijeka gorska, studena što teče
u sred tame kandilo od zlata.
Ti si vjetar oko golih streha
čista suza dalekih mi pređa
sva od tuge, sva od smijeha
utkana u snove iza teških vjeđa.
Ti si usud patinom prekriven
sunovrat što njivom žuti
sveti gral što negdje skriven
o istini svijeta samuje i šuti.
|
![]() |
Već blijedi luna, slabe njeni traci
odsjaj zore već joj rubi skute
zvijezde nijeme ko sjajni mrtvaci
monotone snove snivaju i šute.
Negdje u daljini iza šuma tamnih
dišu jedne grudi, na jastuku kose
poslao sam cjelov preko njiva ravnih
da ju takne jutrom u kapima rose.
O samo nek u travu zakorači bosa
stopalima nježnim neka takne vlati
ispod nje ću biti sva jutarnja rosa
nevina i čista ljubav što se zlati.
|
![]() |
Ko plaha srna što se tiho i bez traga
krije pod granom omorike nježne
tako si i ti skrila se draga
daleko od moje ljubavi i čežnje.
Nedohvatna, sjajna, ko daleka luna
što kroz tamu baci katkad svijetli trak
životu mome teška si kruna
a opet sve si mi, vatra, voda, zrak.
Ti si lahor sa dalekih njiva
zrno u klasu, česma u daljini
skrivena tako a ipak živa
ko rose trag na mjesečini.
|
![]() |
Kada u gaju umivena rosom
zamiriši kala, bijela kala nježna
poželim opet proći tvojom kosom
rukama punim drhtaja i čežnja.
Poželim da u jutra puna sjajnog plama
nađem se zanesen u divnoj ti zjeni
da te grlim nježno kao goru tama
i da noću mjesec promatra nas sneni.
Poželim da opet u mračnoj mi duši
budeš baklja vječna, taj gorući dar
da ko vjetar što ti sjetnu vlagu suši
u očima tvojim krunim sami žar.
Da mi budeš kala ponad gorskih kosa
ja po tebi čista, nepresušna rosa.
|
![]() |
Ljubite se ljubavnici, ne tratite noći
spojene nek usne uživaju med
neka plamom gore zaljubljene oči
prije nego mjesec pojavi se blijed.
U starosti srce neće imat plama
ono tek će biti ugarak u tami
i sve što će duša oćutjet u nama
biti će spoznaja da smo sada sami.
Ljubite se ljubavnici, ukradite svemir
spojena nek tijela čine sveti gral
u žilama starim kada zaspi nemir
javit će se sjeta i poneki žal.
Ljubite se, volite se, umanjite žal
u poznu jesen svijeni ko klas
u vama će zasjat onaj sveti gral
da ste puno ljubili i da ljubili su vas.
|
![]() |
U rano jutro puno divne rose
kadulje se nježne u tišini bude
u daljini ponad gorske kose
novim suncem oblaci se rude.
U šumarku snenom borova i jela
stideći se teku smolne suze kradom
na vrh brijega pastirica sjela
uz pjesmu se zanijela svojim ručnim radom.
Daleko za rijekom breze su u nizu
zaigrale vedro u jutarnjem plesu
dvije plahe srne došle su im blizu
pa gledaju kako krošnjama se tresu.
Duboko u travi zvijezda operete
javio se cvrčak da odagna san
dodao je malo neke slatke sjete
i ljepotu novu utkao u dan.